smrzavanje.
1. Hlađenje tvari na temperature niže od ledišta (zaleđivanje). Tako se npr. živežne namirnice izlažu smrzavanju kako bi se postiglo bakteriostatsko djelovanje (→ konzerviranje).
2. Kod čovjeka, stanje znatno snižene tjelesne temperature (→ hipotermija) zbog naglog i/ili intenzivnoga gubljenja tjelesne topline, pri čem nastaje oštećenje cijeloga organizma. Nepovratne promjene i smrt nastupaju kad unutarnja tjelesna temperatura, mjerena u rektumu, padne ispod 20 °C. Pri izlaganju nezaštićena čovjekova tijela vrlo niskoj temperaturi okoliša dolazi najprije do stadija ekscitacije, tj. do uzbuđivanja organizma (rektalna temperatura pada na 34 °C); krvne se žile suzuju, javlja se drhtavica, a proizvodnja tjelesne topline poveća se do 20 puta. Potom nastaje stadij iscrpljenosti i kljenuti uz opću slabost te konfuziju i apatiju (rektalna temperatura pada na 32 do 24 °C); puls je polagan i aritmičan, zjenice su ukočene, gubi se svijest. Pri temperaturi nižoj od 24 °C nastaje teški šok, koma i smrt. – Reanimacija kod smrzavanja, prva pomoć. Umjetno smrzavanje ohlađivanje je tkiva, organa ili cijeloga tijela do temperature ledišta vode ili ispod nje. Rabi se kod konzerviranja krvi i tkiva za transfuziju i presađivanje, jer se tako sprječava oštećenje stanica.
